Kula - Rožajsko Udruženje u Nizozemskoj

U vremenu zahuktale digitalne ere nastaje jedno udruženje koje na prvi pogled izaziva dosta pitanja, kao na primjer:

1. Zasto baš zavičajno udruženje u vremenu kada je svijet, maltene postao
globalno selo i kada neka nova informacija za manje od minuta stigne do
najudaljenijih kutaka naše planete?
2. Zašto baš Rožajsko Udruženje?
3. Zašto baš u Nizozemskoj?

U ovom tekstu nećemo ova pitanja naučno elaborirati; samo ćemo pokušati dati odgovor kroz ‘prizmu’ razmišljanja grupe koja već godinama predano radi da ovo udruženje dobije sto jasnije konture.

1. Krajem dvadesetog vijeka se svim stanovnicima bivše nam domovine desio ‘višak istorije’.
Čitalac ovih redova, vjerovatno zna, šta se ovim želi reći. Stanovnicima Rožaja se još od Berlinskog kongresa (znaci cijeli vijek prije) počeo dešavati višak istorije. Ostavljeni na vjetrometini stvaranja novih država na Balkanu, šibani sa svih strana, satirani, obespravljivani. Naši preci su sve to predeverali, sačuvavši identitet i vrlo dobro znajući ko su i odakle, i šta im je činiti. Svo to vrijeme, na žalost (jos od 1878 godine) teče nepresušna rijeka iseljavanja. Najprije put Turske, zatim, u vrijeme socijalističke ere prividne jednakosti Kosovo, Slovenija, Zapadna Evropa, ‘preko bare’…. Mislim da na zemaljskoj kugli nema regije koja je više raseljena od Rožajske. U zadnje vrijeme se čine pokušaji da se udje u trag približno tačnoj cifri iseljenika. Naravno, to je nemoguća misija. Ipak neke realne procjene govore da na svakog jednog živog stanovnika Rožaja koji živi u svom zavičaju, dodje deset zivih stanovnika u Turskoj, zapadnoj Evropi i(li) drugdje.

Šta pada u oči kod naših ‘muhadzira’? Prvo što pada u oči je da slabi duhovna veza sa zavičajem. Djeca govore slabo, ili nikako, jezik zavičaja, običaji odlaze u maglu zaborava, porodica dobija sve slabiju formu ili se, u mnogim slučajevima raspada i tome slično. Zato će neki od glavnih ciljeva ovog udruženja biti očuvanje identiteta i čuvanje običaja rodnog kraja.

2. Rožaje i okolina (Tutin, Pešter & Pec) su zapravo, geografski gledano, jedna cjelina. Takodje, kulturološki gledano medju nama nema nikakvih bitnijih razlika. Ovdje u Nizozemskoj, svi se rado susrećemo i idemo jedni drugima u kućne posjete. Nama isto upada u oči da je sa prethodnog pomenutog geografskog područja, broj Rožajaca i dalje u najvećem broju prisutan u Nizozemskoj, pa je sasvim logično da se, da tako kažemo, usudimo da napravimo jedan zajednički ‘klub’.


3. Znamo da u Luksemburgu ima dosta Rožajaca i našijah udruženja, da u Parizu postoji Rožajsko udruženje, kao i u Hanoveru i Frankfurtu i da u Istanbulu, Beču i Njujorku ima prilicno dosta Rožajaca….
Naši ljudi su u Nizozemsku došli u dva talasa. Prvi talas je bio prilikom agresije SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu (1992 -1995) kada su neki Rožajci koji su radili u Bosni i Hercegovini izbjegli pred ratnom kataklizmom. Tada su, naravno, bježali i oni koji su živjeli u Rožaju; neki zbog učestalih mobilizacija i slanja u ratna područja, a drugi zbog ‘tihe’ diskriminacije koju je provodio rezim Slobodana Miloševića.
O ‘nedostatku’ radnih mjesta za Bošnjake i Albance ovoga kraja nećemo ovom prilikom govoriti.
Drugi talas je počeo za vrijeme Miloševićevog pokušaja da etnički očisti Kosovo i Metohiju (1999).

To bi, u najkraćem, bili odgovori na ova, hipotetički postavljena pitanja o motivima organizovanja jednog ovakvog udruženja. Neki će se, naravno, zapitati zašto nismo uzeli učešća u radu nekog od postojećih zavičajnih klubova rodnoga kraja ili nekom drugom, šire zamišljenom zavičajnom klubu. Na to pitanje odgovor bi bio da hoćemo da naša pomoć zavičaju bude konkretna, transparentna i učinkovita. Kroz organizacije koje su šire zamišljene (koje, su i te kako bitne i dobrodošle) imamo osjećaj da bismo često ‘promašivali’ cilj. Neki od članova ovog udruženja imaju već prilično dobra iskustva sa organizovanjem zavičajnih klubova na takozvanom ‘mikro’ nivou i ta iskustva su fantastična.

Što se tiče našeg rada, cilj nam je da budemo maksimalno transparentni i da damo doprinos baš tamo gdje treba; da nema posrednika izmedju nas i onoga kome je naša pomoć potrebna.
Zato Rožajci – Pridružite nam se. Zajedno znamo više, a znanje je moć, zar ne?

Mula Jakup Kardović (Kuci) iz Rožaja (1869 – 1945 )

Hajla, Rožaja

Zavičajni muzej “Ganića Kula”

Mula Jakup Kardović (Kuci)

error: Content is protected !!